Jessica Hanna osoba je koja ima važno i posebno mjesto u mom srcu i sjećanju. Bila je majka četvero djece, svi dobi ispod 6 godina. Preminula je na glasu svetosti 6. travnja 2024. godine. Jessici je na početku trudnoće s njezinim četvrtim djetetom, 2020. godine dijagnosticiran agresivni karcinom dojke. Nekoliko joj je liječnika predlagalo abortus kako bi je mogli hitno operirati i započeti s agresivnom terapijom karcinoma, no ona je abortus odlučno odbila stavivši tako djetetov ispred vlastitog života. Pristala je samo na blage i prilagođene kemoterapije koje su bile sigurne za njezinu bebu, no učinkovitost tih terapija bila je vrlo upitna budući da bez agresivne operacije liječnici nisu mogli vidjeti u kojim se sve dijelovima njezinog tijela tumor nalazio, a magnetni pregledi za Jessicu nisu dolazili u obzir. Nakon rođenja njezinog sina Thomasa Solanusa, unatoč najgorim liječničkim prognozama s početka trudnoće, pretrage su pokazale da je rak iz njezinog tijela bio čudesno nestao. Jessica je to Božje čudo i ozdravljenje pripisivala i blaženom Solanusu Caseyu- američkom blaženiku kapucinu kojeg Amerikanci nazivaju „apostolom bolesnih“. Naime, Jessica je nakon svake svoje trudnoći prilagođene kemoterapije, odlazila na grob spomenutog blaženika moleći ga da sačuva njezinu bebu i izmoli kod Gospodina njezino ozdravljenje, ako je to Božja volja. Nažalost, rak se vratio nakon samo godinu dana i ovoga puta u terminalnoj fazi. Jessica je, dobivši tu dijagnozu, sav svoj život potpuno predala Bogu te je na svom instagram profilu @blessed_by_cancer svima nama pokazala kako nositi vlastiti križ, kako ga zagrliti i uzljubiti i kako ga iskoristiti za vlastito posvećenje i spasenje. Često je govorila da je blagoslovljena rakom i zahvaljivala na njemu tvrdeći da bez patnje koju je prolazila nikada ne bi napustila sve svjetovno i sav svoj fokus stavila na vječni život. Posebno je širila pobožnost molitve krunice i čašćenja 7 Marijinih žalosti, pobožnosti prvih petaka i prvih subota te nošenje škapulara. Govorila je da ne zna kamo će je njezina bolest odvesti i da je možda Gospodin poziva da svima pokaže kako dostojanstveno i s vjerom umrijeti. I u svojim najgorim patnjama i bolovima, iz bolničkog je kreveta neumorno molila za druge tijekom brojnih prijenosa molitve krunice uživo, a svoje je patnje posebno prikazivala za duše u čistilištu i za one koji se nisu dugo ispovijedili, za bolesnike i za obraćenje grešnika.
Na Pepelnicu 2024. godine, započela je s molitvom Pompejske devetnice znajući da bi zadnji dan devetnice bio dan prije nedjelje Božanskog milosrđa. Nakana devetnice bila je ispunjenje Božje volje u njezinom životu. Preminula je u predvečerje nedjelje Božanskog milosrđa, na prvu subotu, u 20:02 sati, sa škapularom oko vrata. Bila je okružena svojim najmilijima koji su, u trenutku kada je Jessica preselila u Vječnost, pali na koljena i molitvom je ispratili Ocu svjedočeći da je još dugo nakon što je izdahnula isijavala i bila čudesno lijepa.
Iako nije prošla niti godina dana od njezine smrti, već pristižu svjedočanstva o čudesima koja su se dogodila po njezinom zagovoru. Kako sam s Jessicom osobno komunicirala posljednjih nekoliko mjeseci njezinog života i veoma je zavoljela, posvetila sam joj svoj obrt i nakon njezine smrti dala obećanje da ću se potruditi da se glas o njoj proširi i na našim prostorima. Velika mi je želja da što više ljudi čuje za nju i počne se utjecati ovoj, vjerujem, budućoj svetici Katoličke Crkve, stoga će svaki 6. u mjeseci biti posvećen njoj i prijevodu nekog od tekstova koje je pisala na svom instagram profilu.
Draga naša Jessica, zagovaraj nas kod Gospodina.
