Svjedočanstvo Jessicine sestre o njezinim zadnjim i svetim trenucima života:

Sinoć, u 20:02, uoči Nedjelje Božjeg milosrđa, Jessica nas je mirno napustila i stala pred Boga. Izgledala je poput anđela. Nikada u životu nisam vidjela ljepše lice. Nakon što nas je napustila, satima je zračila. Nikad mi srce nije brže lupalo nego u njezinim posljednjim trenucima. Ispratili smo je što smo dalje mogli – do Njegovih vrata i rekli joj da se ne boji. Kada joj je puls nestao, pali smo na koljena i pomolili se za njezin siguran put kući. Znate, nitko nije bio spremniji otići kući od Jessice. Bila je spremna, iako mi nismo. Jessica, ostavila si veliku rupu u našim srcima. Nisam sigurna kako ćemo nastaviti ovaj život bez tebe u njemu.

Izdržala je dovoljno dugo da vidi i čuje plodove svojih patnji. Toliko ljudi koji su nekoć bili mlaki vjernici, trčalo je do njezine postelje da joj kaže kako i koliko ih je promijenila. Bolnica nije više mogla izdržati tolike posjetitelje i telefonske pozive. Od količine poziva im je čak i pukla telefonska linija. Kad vas je u zadnjem danu svojega života tijekom prijenosa molitve uživo u 15 sati Jessica čula kako molite za nju bila je pod jakim sedativima. Ipak, moja prekrasna sestra izborila se s narkoticima i rakom koji joj je zahvatio mozak i po prvi puta OTVORILA SVOJE IZRAŽAJNE OČI koje nije otvarala još od Velike Subote. Iz njezinih očiju teklo je mnoštvo suza koje su joj neprestano kvasile lice. Odjednom, usta su joj se počela micati.. Pokušavala je moliti sa svima vama.
Hvala vam svima na molitvama. Molimo molite za njenog muža i obitelj. Molimo vas da nastavite moliti za nju, kao što je tražila. Molimo vas da nastavite moliti jedni za druge. I uvijek čuvajte živu vjeru jer ona je jedini put do Neba.