Opis

U središtu ove krunice nije samo patnja Sina, već i tiha, često zaboravljena bol Boga Oca. Prečesto razmatramo Kristovu muku, a zaboravljamo Oca – onoga koji je gledao kako Njegov Jedinorođeni trpi. Koji nije zaustavio bičeve, nije skinuo Sina s križa. Ne zato što nije mogao, nego zato što je ljubio, jer: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca…” (Iv 3,16)
Ova krunica vodi nas u srce tog predanja. U trenutak kada Otac izgovara: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni…”  i predaje Ga. Ljubljenog i Jedinog. Nije dao anđela. Dao je Sina. Za nas.

U Maslinskom vrtu Sin drhti, sam u tami, kleči okupan krvlju i znojem i moli: “Oče, neka me mimoiđe ova čaša…”, a Otac šuti. Ne zato što ne čuje, već zato što ljubi svijet. Ta šutnja boli više nego ijedan udarac. To je tišina Oca koji trpi gledajući Sina kako prihvaća gorku čašu naših grijeha. Njegovo Dijete vapi s križa: “Oče moj, zašto si me ostavio?” U tom strašnom trenutku Nebo se ne otvara, anđeli ne silaze, a Otac ostaje nijem. To je šutnja srca koje se lomi. Vapaj Sina prolazi kroz šutnju Neba i para tišinu Ljubavi koja dopušta strašnu muku. Ne zato da bi iznevjerila Sina, nego da bi spasila čovjeka. Otac i Sin jedno su. Nije bilo probodeno samo Sinovo, nego i Očevo srce. Nije bio bičevan samo Isus. Svaki udarac udarao je i Očevo srce.

Bijela zrnca- čistoća, poslušnost i sveta povezanost između Oca i Sina.
Crvena- simbol ne samo muke Sina, nego i boli Oca koji gleda kako Njegov Ljubljeni umire za čovjeka.
Crna špaga- tama Kalvarije i tišine koja je prekrila zemlju u času Isusove smrti.

Ovo je krunica boli, ali i nade. Uči nas da je prava ljubav spremna trpjeti. Da je predanje najdublji oblik ljubavi. I da srce Očevo nije bilo nijemo. Ono je krvarilo zajedno s Raspetim.

Dok moliš ovu krunicu, zastani i razmisli: koliko je moralo boljeti srce Oca da ne odgovori na vapaj vlastitog Sina samo zato da bi mogao spasiti tebe?

Više o materijalima od kojih je napravljena krunica pročitajte ovdje…