Opis

22. svibnja je spomendan svete Rite, velike i čudesne svetice naše Crkve. Još kao mlada djevojka imala je želju biti redovnica, no roditelji su je obećali jednom mladiću te se morala udati. Brak je bio težak, a suprug nasilan i grub. S vremenom je uspjela izmoliti muževo obraćenje i dovesti ga bliže Bogu. Međutim, muž joj je ubijen, a njihova dva sina počela su kovati planove kako da osvete svog oca. Rita je žarko molila Boga da radije uzme njezine sinove k sebi nego da postanu ubojice. Tako je i bilo. U roku od godine dana umrla su joj oba sinčića, a Rita je, oslobođena svega zemaljskog, ponovno počela razmišljati o samostanu. Nakon puno molbi i odbijenica iz augustinskog samostana u Casciji, Rita je prionula na žarku molitvu i primljena je u samostan. U samostanu je razmatrala Isusovu muku koje je i sama htjela biti dio te je na čelu zadobila trajnu ranu koja je podsjećala na ranu trna Isusove krune, zbog koje je mnogo trpjela i koja nije zarastala. Svoje zadnje godine provela je u velikim patnjama, prikovana uz krevet. Nakon smrti narod ju je odmah počeo štovati kao sveticu. Ova velika talijanska svetica naziva se zaštitnicom bespomoćnih i  beznadnih slučajeva i pomoćnicom u teškim, neizlječivim bolestima. 

I u našem narodu je sveta Rita sve popularnija, posebno je se spominjemo četvrtkom, a zadnjih godina ima puno malih Riti koje dobivaju ime po ovoj velikoj, meni osobito dragoj svetici. Kratko osobno svjedočanstvo: jedan duži period života živjela sam daleko od, nesretna i u mraku te sam odbijala ići na svetu misu. Dugo nisam niti kročila u crkvu. Jedne me je nedjelje brat, s čijom sam obitelji tada živjela, za ručkom kratko upitao zašto ne idem u crkvu, na što sam kratko odgovorila da ne idem jer ne vidim smisao budući da ne vjerujem. On je nakon kratke tišine ozbiljno odgovorio: “Ne sviđa mi se to, bez Boga se ne može”. Tada nisam znala, ali posijao je sjeme. Nedugo nakon toga razmišljala sam o života i kako sam ja sama beznadan slučaj. Pretraživala sam po internetu kako si pomoći kada se tako osjećaš i jedan od rezultata pretraživanja bio je članak naslova: Sveta Rita, svetica zaštitnica beznadnih slučajeva. Pročitavši članak, sjetila sam se bratovih riječi “Bez Boga se ne može”, ali sam se previše sramila izravno obratiti Bogu te sam odlučila 9 dana svaki dan nakon posla ići u katedralu i moliti krunicu svetoj Riti bez neke konkretne nakane jer tada još nisam niti znala moliti. Mjesec dana nakon toga, besciljno i beznadno sam lutala gradom te sam u jednom trenutku shvatila da se nalazim pred crkvom. Očevi su nosili djecu na ramenima i s osmijehom ulazili unutra- išli su na večernju svetu misu. Bio je sveti Nikola i bio je četvrtak. Nešto me ponukalo da i ja uđem u tu crkvu u kojoj sam, nakon dugog perioda odsustva, sudjelovala na svetoj misi za vrijeme koje sam jasno čula Božji poziv da Mu se vratim. Par dana kasnije obavila sam životnu ispovijed i okrenula novu stranicu u svom životu. 2 dana nakon te ispovijedi rodila se i naša Ana, kao predivan simbol novog života i novog početka s Bogom. Ta Ana sada s tetom vodi ovu stranicu i izrađuje vaše krunice.  🙂 

Sigurna sam da je sveta Rita imala udjela u mom povratku Bogu te svima preporučam da joj se utječu kada više ne znaju što bi i kada misle da ništa više nema smisla. Zamolite je što god želite i vidjet ćete koliko je moćna i predivna svetica.

Više o materijalima od kojih je napravljana krunica pročitajte ovdje…